Ponedjeljak , Februar 19 2018
Naslovnica / Kolumne / Moja istina / Otišao ili ne, Neymar ne zaslužuje biti popljuvan

Otišao ili ne, Neymar ne zaslužuje biti popljuvan

Svako ljeto u fudbalskom svijetu donosi barem jednu transfer sagu od koje navijačima na kraju bude muka. Ali rijetko koja može se porediti s trenutnom koja se razvija oko Neymara kao glavnog aktera priče. Ono što u ovoj priči možda ponajviše iznenađuje je stav velikog broja navijača Barcelone koji Brazilcu – jedva čekaju vidjeti leđa. Puno je optužbi na račun Neymara od strane navijača Blaugrane ovih dana, pa je logično zapitati se otkud tolika netrpeljivost prema njemu i da li su kritike, pa čak i sve češća pljuvanja, opravdani. U tu svrhu, treba uzeti u obzir više faktora.

Faktor 1: Igra na terenu

Bilo koja ozbiljna analiza uvijek se mora vratiti na početak priče. Vratimo li se u 2013. godinu, prisjetit ćemo se da je Neymar stigao u Barcelonu kao 21-godišnjak uz čije ime su već stajali trofeji poput Cope Libertadores sa Santosom, Kupa konfederacija s Brazilom, 136 postignutih golova u dresu Svetaca i 27 u dresu Carioca – impresivan CV kakav u starosnoj dobi od 21 godine u savremenom fudbalu ne može ponuditi niko.

Prva Neymarova sezona u Barceloni je bila skromna i na individualnom i na klupskom planu. Godina je to u kojoj je Blaugranu vodio Tata Martino, do tada potpuno nepoznat lik čak i najzagriženijim navijačima Barcelone, stoga je rezultatski neuspjeh Blaugrane (osvojen samo Superkup Španije i to upravo zahvaljujući Neymaru) bio i očekivan. Bila je to sezona velikih sumnji, čak je i veliki Johan Cruyff ustvrdio da Messi i Neymar neće moći uspješno funkcionirati zajedno.

Dogodine je na klupu Barçe stigao Luis Enrique i situacija se zaokrenula za 180 stepeni: petostruka kruna, 2015. je bila druga najsupješnija kalendarska godina u historiji kluba i historiji klupskog fudbala uopće. Enrique je sklopio kockice tako da je dokazao ne samo da Neymar i Messi mogu koegzistirati zajedno nego im je pridružio i Luisa Suareza kreiravši najubojitiji napadački trojac kojeg se iko živ može prisjetiti, obogativši igru Barcelone izuzetno efikasnim kontranapadima kakve su njegovi prethodnici na klupi Barcelone mogli samo sanjati. Ono što je posebno razgaljivalo srca navijača Barcelone u tom periodu bila je sjajna saradnja trija MSN, nezamislivo nadopunjavanje, nesebičnost i saradnja tri velike superzvijezde koje su odbrane čak i najboljih protivničkih ekipa znale često činiti smiješnim. U tri sezone pod Enriqueovim vodstvom, Neymar je u Barçi osvojio sve što se moglo osvojiti.

Zaključak: Sveukupno gledano, Neymarove četiri sezone u Barçi zaslužuju visoku ocjenu za doprinos na terenu. Nametnuo se kao najbolji fudbaler svijeta koji se ne zove Lionel ili Cristiano, a u nekoliko navrata (sjajna golgeterska serija njega i Suareza, kada je Messi bio povrijeđen dva mjeseca u prvom dijelu pretprošle sezone koja je krunisana pobjedom 0:4 na Santiago Bernabeu uz Messijev ceremonijalni ulazak u igru kad je sve bilo gotovo, ili izvedba baš protiv PSG u pobjedi 6:1 kada je ekipa u zadnjih pola sata izgledala izgubljeno izuzev njegovog truda i borbenosti koji su na kraju nagrađeni s dva ključna gola i asistencijom i prolaskom dalje) pokazao je da bi s Neymarom Barcelonu čekala svijetla budućnost i poslije Messija te da je sposoban preuzeti odgovornost nošenja ekipe na svojim plećima i isporučiti očekivano kada je to najpotrebnije.

Faktor 2: Neymar Senior

Neymarov otac i ujedno agent je vjerovatno najveći negativac u cijeloj transfer sapunici, ili barem jedan od dva glavna kandidata za tu ulogu. Iz ugla navijača Barcelone, to je čovjek koji je klub po osnovu raznih premija do sada oderao za 76 miliona eura. Suluda su pri tome razmišljanja prema kojima Neymar Senior iskorištava svog sina, kao da Neymaru Junioru veće dobro žele navijači ili uprava Barcelone od njegovog rođenog oca. U konačnici, sin nije slučajno zadržao svog oca kao agenta i nakon što je postao zvijezda svjetskog nivoa umjesto da je angažirao nekog menadžera svjetskog renomea.

Zaključak: Svidio se nekome ili ne, Neymar Senior očito ima izuzetne pregovaračke sposobnosti i na osnovu njih izvlači novac od koga i koliko god stigne, što je njegovo puno pravo. Istovremeno, Neymar Junior vjeruje Neymaru Senioru i kao ocu i kao menadžeru, što je također vrlo razumljivo, tim više što se njegov otac uspijeva izboriti za vrlo unosne ugovore i s klubovima i sa sponzorima.

Faktor 3: Uprava Barcelone

Zbog malverzacija oko dolaska Neymara, tadašnji predsjednik Barcelone Sandro Rosell je redovan gost španskih sudova, izgubio je predsjedničku fotelju, a njegov nasljednik Bartomeu ju je vjerovatno zadržao samo zahvaljujući sjajnom sportskom uspjehu ekipe 2015. godine za koji zasluge pripadaju igračima i trenerskom osoblju u mnogo većoj mjeri nego upravi. Čak je svojevremeno i Andonija Zubizarretu, kao sportskog direktora koji je na nagovor Luisa Enriquea bio najzaslužniji za dolazak Suareza, Rakitića, Ter Stegena ili Brava, žrtvovao kako bi spasio svoju gu… pardon, položaj. O njegovoj (ne)sposobnosti dovoljno govori to što je pristao da u Neymarovom važećem ugovoru stoji da mu “premiju za vjernost” u iznosu od 26 miliona isplati ukoliko u klubu bude i nakon 31. jula 2017. godine, dakle usred prijelaznog roka! Takva klauzula bi i imala smisla da umjesto 31. jula stoji 1. septembar, kada je prijelazni rok završen i kada je izvjesno da će igrač doista ostati u klubu. Ovako je ona samo potvrda naivnosti Barçine uprave namagarčene od strane Neymara Seniora!

Tokom aktuelne sapunice oko Neymarovog transfera, mediji su danima prenosili vijest da će Bartomeu s Neymarovim timom razgovarati kad se vrate iz SAD-a. Valjda je predsjedniku bilo iz poniženja riješiti stvar daleko od ureda i na vrijeme van njegove udobne fotelje. Tek kad je postalo jasno da je Paris SG nadomak transfera stoljeća Bartomeu se pred medijima odlučio ponašati kao odlučan predsjednik rekavši da će Parižani morati isplatiti 222 miliona eura do posljednjeg centa ukoliko žele dovesti Neymara. Kasno Marko na Kosovo stiže!

Zaključak: Uprava Rosell-Bartomeu je očito imala ogromnu želju vidjeti Brazilca na Camp Nou, ali ne i znanje kako izaći na kraj s njegovim menadžerom/ocem, pa se u tu svrhu oslanjala na po klub štetne bonuse kako bi kupila njihovu naklonost. Sada kada se pojavio neko s dubljim džepovima, kasno je žaliti zbog toga što nisu neke stvari odradili drugačije i upirati prstom na drugu stranu. Najbolje se naivnost uprave Barcelone ogleda u izjavama od prije svega par sedmica prema kojima “nijedan klub nije u stanju platiti odštetu od 222 milona eura za nekog igrača”. Koliko su se samo prevarili.

Faktor 4: Katar

Katar je posredstvom Qatar Foundationa i Qatar Airwaysa nekoliko sezona bio glavni sponzor FC Barcelone. To je državi s najvećim GDP-jem po glavi stanovnika bila sjajna reklama, a njihovi manekeni su bili i igrači Barcelone poput Messija i Neymara, dva od tri najpopularnija igrača svijeta. Onda je po isteku ugovora Barcelona Qatar Airways odlučila zamijeniti Rakutenom iako su obje kompanije nudile otprilike iste novce. To je značilo da je poslovna ljubav Barcelone i Katara završila nesretno po jednu stranu. A kada ljubav završi razlazom koji nije obostran, onda često dođe i do ljubavne osvete. Jednu takvu Katar, kao vlasnik Paris SG-a, planira izvesti Barceloni preotimanjem Neymara. Da stvar bude gora, Barcelona se zadnjih godina, dok je bila u braku s Kataranima, istovremeno često kačila s njima, pa je tako, naravno bezuspješno, pokušavala preoteti im igrače poput Thiaga Silve, Marquinhosa ili Verrattija. Katarska strana sigurno nije ni to zaboravila.

Zaključak: Neymar je u svrhu “osvete” za Katar/PSG najbolji izbor, bolji čak i od Messija – mlađi je pet godina, a i jeftiniji. Messi je već s Barcelonom potpisao ugovor po kojem zarađuje 30 miliona eura godišnje, što znači da bi mu morali ponuditi barem 40 ili 50 da bi ga uopće pokušali nagovoriti na prelazak. Ovako će Neymaru plaću udvostručiti s 15 na 30 miliona i za manje novce dobiti mlađeg igrača, također planetarno vrlo popularnog, kojeg će sigurno dobro iskoristiti za promociju Mundijala 2022 kojem su domaćini.

Faktor 5: Novac ili trofeji

Često se ovih dana spominje kako birajući između PSG-a ili Barcelone Neymar zapravo bira između novca i trofeja, što je izuzetno površno razmišljanje. To dvoje danas u savremenom fudbalu najčešće ide pod ruku i igrači i klubovi obično imaju i jare i pare ili nemaju ništa jer klubovi koji nemaju novce i ne mogu realno boriti se za najprestižnije trofeje. Neymar je u Barceloni već osvojio sve što se moglo osvojiti, a u Parizu bi se mogao okititi trofejima francuske lige ili kupa, koji nisu tako priznati kao španski, ali je do njih lakše doći. Ako se to gleda kao bijeg od sportskog izazova, onda treba uzeti u obzir Ligu prvaka – mnogo veći je izazov osvojiti je u PSG-u nego Barceloni. Naredna bi za Barçu bila šesta, dok bi za PSG bila prva – ona koja se najviše pamti i prepričava. Svakako je za očekivati da će Blaugrana biti ozbiljniji kandidat za pobjedu u Ligi prvaka nego PSG i narednih godina, ali ruku na srce razlika među klubovima na terenu u posljednje vrijeme nije tako velika. Barcelona se u posljednjih pet sezona tri puta susrela s Parižanima u eliminacijskoj fazi takmičenja, prošla je sva tri puta, jednom glatko (Neymar zabio tri od pet golova Barçe), ali jednom jedva zahvaljujući golu više na strani (sezona pred Neymarov dolazak) i ove sezone još jedvitije zahvaljujući dva Neymarova gola i asistenciji u najvećem preokretu u historiji evropskog klupskog fudbala.

Zaključak: PSG nema bogatu tradiciju kao Barcelona, ali postaje sve važniji igrač na međunarodnom nivou. Eventualno osvajanje Lige prvaka za Neymara bi bilo jednako tome da Pep Guardiola odvede Manchester City do prve evropske krune, umjesto da je preuzeo United i njega pokušao odvesti do četvrte. U Neymarovom slučaju ta titula bi bila i vrijednija, jer je od francuskih klubova samo Olympique Marseille osvojio Ligu prvaka, a i ta titula je pod vječnom sjenom zbog štimanja utakmica. Ako neko misli da samo Neymar trči za parama, neka se zapita zašto Messi kao “dijete kluba” uzima od Barcelone 30 miliona godišnje? Suarez 13? Iniesta 10? Zato što im se može. Savremeni fudbal je stvar novca, a ne ljubavi i jedini koji je doista nešto odigrao iz ljubavi je bio Joseba Exteberria, koji je posljednju sezonu u Athletic Bilbau odigrao za 0 (slovima: nula) eura. Da ostali igrači za razliku od Neymara igraju za Barcelonu iz ljubavi, ne bi Blaugrana već godinama imala najveće izdatke u svijetu fudbala po osnovu plaća igračima.

Faktor 6: Neymarovi narav i (ne)disciplina

Mnogi navijači govore o Neymarovoj naravi. Ovakva je, onakva je. Kao da ga lično poznaju. Ono što nam je poznato putem medija i društvenih mreža je to da je Neymar vrlo veseo lik i dojam je takav da se dobro slaže s igračima Barcelone i izvan terena. Često se spominju i njegova putovanja ili noćni život, no u normalnom svijetu je sasvim očekivano da neko ko si to može priuštiti putuje svijetom i uživa u lagodnom životu. Barcelona nikada nije u javnost izašla s nekom objavom da je Neymar bez dozvole kasnio pri povratku s tih putovanja, da je propuštao treninge ili kasnio na iste i slično. Zapravo, najveća mrlja tokom Neymarovog boravka u Blaugrani na ovom planu je sukob s Nelsonom Semedom od prije par dana, kada je većina navijača Barcelone stala – na stranu pridošlice iz Benfice o kojoj skoro ništa ne znaju!?

Zaključak: Iako se o njegovoj disciplini i naravi pisalo još i prije dolaska u Barcelonu, nema nekih dokaza na osnovu kojih bi se moglo tvrditi da je Neymar bio truhla jabuka u svlačionici. Dapače, dojam je da je bilo suprotno. Sukob sa Semedom je nešto što su trener i uprava trebali analizirati i donijeti odgovarajuću odluku po tom pitanju. Kako god, pozdrav Semeda i Neymara tokom el clasica u Miamiju je stavio tačku na “i” kada je u pitanju ova medijski prenapuhana epizoda. Neymarova šutnja o odlasku ili ostanku svih ovih dana je sasvim logična i očekivana, jer ko normalan ulazi u bilo kakve pregovore u vezi svog statusa ističući sve svoje karte u javnosti od prvog dana?

Faktor 7: Messi

Leo Messi je u proteklih 13 godina stekao status najvažnije ličnosti u Barceloni i takav je potpuno i zaslužio. U mnogo navrata to je potvrdio i sam Neymar, uvijek govoreći o Messiju kao najboljem igraču svijeta, što potvrđuju i njegovi glasovi kao kapitena Brazila u korist Messija u izborima za igrača godine. Kako bi do kraja njegove karijere maksimalno iskoristila njegovo prisustvo, Barcelona Messija mora okružiti najboljim saigračima. Teško se sjetiti nekog igrača koji se pokazao boljim partnerom Messiju od Neymara, iako su se u toj ulozi od 2008. godine, kada je odlaskom Ronaldinha Messi postao prva zvijezda kluba, našle veličine poput Eto'oa, Henryja, Pedra, Ville ili Suareza.

Zaključak: Kao zamjene za Neymara spominju se igrači poput Coutinha, DiMarije ili Dybale. Treba se zapitati da li bi Messi u Argentini imao više uspjeha sa Neymarom nego što ga je imao ili ima s DiMarijom ili Dybalom. Poseban je apsurd posmatrati Neymarov boravak u Barceloni ili odlazak kao neko ugrožavanje Messija. Ako je Neymar šta učinio naspram Messija proteklih godina, onda mu je samo pomagao da svoj status legende dodatno uveća i zacementira.

Da sumiramo, Neymarove četiri sezone u Barceloni na sportskom planu su bile izuzetno uspješne i za njega pojedinačno i za klub, što potvrđuje 105 golova i 80 asistencija u 186 nastupa. Barçu su i ranije napuštale velike zvijezde, ali tek kada su bile u silaznoj putanji svoje karijere, što s Brazilcem svakako nije slučaj. Posljednja slična situacija na Camp Nou se odigrala 2000. godine, kada je Real Madrid Barceloni preoteo Luisa Figa, od čega se klub teško oporavio jer za to vrijeme rekordnih 60 miliona eura odštete nije najpametnije utrošio. Činjenica da će za Neymarov eventualni odlazak Blaugrana dobiti velike novce ne znači da će ti novci biti iskorišteni na adekvatan način zbog (ne)sposobnosti uprave, ali i zato što na tržištu nema igrača njegovog kvaliteta. U idealnom svijetu, Barça bi za 222 miliona eura mogla dovesti vrhunskog napadača i vrhunskog igrača sredine terena i tako riješiti dva problema, međutim, savršene transfere je teško realizirati, tim više što će klubovi koji budu prodavali Barceloni zanimljive igrače cijeniti iste mnogo više nego inače, znajući da je Blaugrana u situaciji da mora potrošiti novce u kratkom roku. Nadalje, kupovine iz panike se rijetko pokažu kao dobre kupovine.

Ipak, kako god se sagleda, Neymarov četvorogodišnji boravak u Barceloni bio je pun pogodak. Trofeji, golovi, asistencije i driblinzi na terenu, kao i osmijesi navijača širom svijeta to najbolje potvrđuju. Evidentno je da je na pomolu prerani rastanak, u kojem će Barça dobiti novce, a izgubiti igrača. A bolje je imati igrača nego lovu, jer kako je to pokojni Johan Cruyff jednom rekao: “Novac ne igra na terenu.” Znaju to u PSG-u, zato bacaju novac da bi dobili igrača. Uostalom, i lider najvećeg rivala Sergio Ramos svojom izjavom da jedva čeka Neymarov odlazak jer će to biti problem manje za Real Madrid potvrđuje da je pred Blaugranom težak zadatak pronaći najbolju zamjenu.

Stoga, navijači Barcelone ne trebaju se ponašati kao ostavljeni dečko koji o dojučerašnjoj djevojci, za koju je govorio da je najbolja, odjednom govori sve najgore. Ne treba to raditi iz dva razloga: to nije istina i to nije nivo na kojem klub kao što je Barcelona želi biti. Zbog svega navedenog se pljuvanje Brazilca kojem zadnjih dana svjedočimo i od strane medija naklonjenih Barceloni doima infantilnim. Umjesto toga, glavu gore i u nove avanture! Ipak, Neymar ne ostavlja Barcelonu praznih ruku, ostavlja joj sjajne rezultate i uspomene, ali i priliku da uradi facelifting kakav sebi drukčije ne bi mogla priuštiti, a na njoj je da za to pronađe najboljeg hirurga.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *