Petak , Septembar 22 2017
Naslovnica / Kolumne / Moja istina / Luis Enrique – najbolje rješenje za trenera Barçe
lucho1

Luis Enrique – najbolje rješenje za trenera Barçe

Pred upravom Barcelone ovih dana mnogo je izazova. Iznenadna, a opet ne tako neočekivana, vijest o odlasku Tita Vilanove s mjesta trenera dovela je upravu u situaciju da za svega par dana moraju izabrati novog kormilara Barçinog fudbalskog broda. U prvim trenucima nakon što je objelodanjeno da Barça mora pronaći novog trenera u medijima su cirkulisala imena barem petnaestak kandidata, koja su u veoma kratkom roku svedena na samo dva imena: Gerardo “Tata” Martino i Luis Enrique Martínez García. A zapravo, na listi se nisu trebala naći ni ta dva, jer odgovor na pitanje koje ovih dana mnogo više zanima navijače Blaugrane nego to da li će klub dovesti novog stopera i kojeg, nameće se više nego kao očit.

Barçin DNK

lucho3Luis Enrique je u Barcelonu stigao 1996. godine kao slobodan igrač iz – Real Madrida. Ta reputacija bivšeg Madridiste mu nije smetala da svojom beskompromisnom borbenošću, izgaranjem na terenu i s mnogo golova (109 u 300 nastupa da budemo precizni) osvoji srca onih koji posjećuju Camp Nou i da karijeru 2004. godine završi kao – kapiten FC Barcelone. U tih osam godina u kojima je prolio mnogo znoja za plavo-crveni dres popularni Lucho je u potpunosti usisao Barçinu filozofiju igre, iako su to dobrim dijelom za Barcelonu bila turbulentna vremena. Naučio je kako Blaugrana diše, kako izgledaju i usponi i padovi katalonskog diva, a usput je u duhu Cruyffovog totalnog fudbala igrao na više pozicija u ekipi – krilo, polušpica, ofanzivni vezni, nekada čak i na bočnim pozicijama. Lijevo ili desno? Enriqueu je bilo svejedno. Da je Johan Cruyff imao priliku da ga trenira, njegovo ime bi se vjerovatno uvijek našlo prvo na spisku početnih jedanaest Letećeg Holanđanina, jer Luis Enrique je bio baš ono što je Cruyff želio imati u svom timu – totalni fudbaler, čovjek kojem nije problem promijeniti nekoliko pozicija u ekipi tokom jedne te iste utakmice, ukoliko je to potrebno za uspjeh tima.

Nimalo nevažno, kapitensku traku je naslijedio od Pepa Guardiole, idola narodnih masa Katalonije, čiji je odlazak u Bresciju navijačima bio posebno bolan jer su u njemu vidjeli igrača koji će cijelu karijeru provesti u Barceloni. Iako su tada dres Blaugrane nosili velikani poput Rivalda, kapitensku traku je preuzeo upravo Lucho, jer se vjerovalo da on najlakše može podnijeti pritisak čovjeka koji mora uskočiti u Pepovu kožu vođe na terenu. Ono što bi katalonski novinari i simpatizeri Barcelone rekli, Luis Enrique je, iako iz Asturije, jednostavno u sebi imao Barçin DNK.

Njegova karijera u Barceloni bi za klub značila da imenuje trenera koji već zna Barçine osnovne postulate, kako one na zelenom terenu, tako i van njega. Luis Enrique je i dan-danas izuzetno popularan u Kataloniji i uživa veliki ugled kod navijača koji će u TV anketama na pitanje “Enrique ili Martino?” bez razmišljanja ponuditi njegovo ime. Ta privrženost navijača bi značila veliku podršku čak i u slučaju da neki rezultati ne budu u skladu s očekivanjima, jer prema ljudima koje volimo i cijenimo imamo više strpljenja i razumijevanja nego prema onima koji su nam strani.

Sjajan rad s mladim igračima u Barceloni B

Ubrzajmo film par godina naprijed: Pep Guardiola napušta Barçu B kako bi 2008. preuzeo kormilo prvog tima. Sa sobom vodi i pomoćnika Tita Vilanovu. Uprava u njima vidi sjajno rješenje za prvi tim nakon što je Pep preporodio Barçu Atletic, ali ima drugi problem – kome ostaviti mladi tim Barcelone? Pep Guardiola tih dana poziva Luisa Enriquea na ručak i objašnjava mu kako je vođenje Barçe B za njega bilo sjajno iskustvo – radio je sa mladim igračima koji upijaju filozofiju Barcelone, a i uspjeh je bio tu. Taj rad ga je doveo na čelo prvog tima. Enriqueu je sve jasno – ukoliko želi ikada postati trener, sada je prava prilika i pravo mjesto da počne. Predsjednik Laporta uvažava Pepovu preporuku i Lucho dolazi na mjesto trenera ekipe koja je pod Pepovim vodstvom tek ušla u Segundu B.

lucho4Čovjek bi očekivao da će se Lucho zadovoljiti time da održava Pepovo dostignuće tako što će drugi tim Barcelone održavati u trećem rangu takmičenja. Ali oni koji poznaju Enriquea, znaju da je on borac koji se ne miri sa statusom quo. Odatle i nadimak Lucho (fighter, borac). U tri godine, uprkos mnogo promjena u ekipi, on momčad vodi do sjajnih rezultata. U drugoj sezoni s njim na čelu Barcelona B ulazi u Segundu, već naredne sezone zauzima i treće mjesto u Segundi – najbolji plasman u historiji Barcelone B! Samo su pravila prema kojem dva tima istog kluba ne mogu igrati u istom rangu takmičenja zaustavila Luisa Enriquea da i Barçu B uvede u Primeru!

No ono što je bitnije, nakon što Guardiola 2008. godine pomalo senzacionalno prebacuje Busquetsa u prvi tim, a onda i Pedra 2009. godine, imena budućih nada pod vodstvom Enriquea se rađaju kao gljive poslije kiše: Thiago, Rafinha, Jonathan Dos Santos, Marc Bartra, Oriol Romeu, Martin Montoya, Cristian tello, Sergi Roberto, Marc Muniesa, Andreu Fontas – svi postaju kandidati za prvi tim Barcelone, a nešto stariji igrači poput Jonathana Soriana ili Nolita nakon godina čekanja čak uspijevaju pronaći angažmane u inozemstvu. Pepova preporuka je davala rezultate!

Imenovanje Luisa Enriquea na mjesto trenera Barcelone bi vjerovatno značilo više prilika za mlade igrače poput Montoye, Bartre ili Sergi Roberta. U to očigledno vjeruje i uprava Barcelone koja mu je u Celti “povjerila na odgajanje” igrača poput Rafinhe.

Iskustvo u Romi

lucho5Nakon što je dostigao vrhunac s Barcelonom B (prag nemogućeg plasmana u Primeru), Luis Enrique odlazi u Italiju da preuzme posrnulu Romu, koja baš tog ljeta dobija američkog vlasnika italijanskih korijena. Mnogo promjena se ogleda i u činjenici da Romu napušta skoro 15 igrača, među kojima i “face” poput Vučinića, Méneza, Boriella, Davida Pizarra… Luis Enrique pokušava izgraditi novu Romu s mladim igračima kao što su Érik Lamela, Bojan, Miralem Pjanić, Fabio Borini, ali uz određene dječije bolesti Vučica završava na sedmom mjestu uprkos sjajnim predstavama kao što je pobjeda 4:0 nad Interom, tadašnjim aktuelnim prvakom Evrope. Ipak, uprava je zadovoljna, vjeruju u Enriqueov rad sa mladima i budućnost te momčadi. Uprkos želji kluba da Lucho odradi i drugu godinu ugovora, Enrique napušta Romu vjerujući da je ekipa ipak trebala izboriti Evropu, što nije uspjela. Kao što to nije uspjela ni u godini poslije njega. Iako bi se ovo iskustvo moglo posmatrati kao negativno, Luis Enrique je ipak imao priliku iskusiti šta znači voditi veliki, makar i posrnuli klub, priliku kakvu Guardiola i Vilanova nisu imali kada su preuzimali kormilo Barcelone.

Mladost

Pep Guardiola je Barcelonu preuzeo sa 37 godina, a Tito Vilanova sa 43, baš koliko sada ima Enrique. Joan Laporta je na mjesto trenera Franka Rijkaarda doveo kada je Holanđaninu bila 41 godina. Sve trojica su s Barcelonom ostvarili odlične rezultate, uprkos tome što su klub preuzeli mladi i skoro pa trenerski neiskusni. Pružanje prilike Luisu Enriqueu stoga nije ništa veći rizik nego što je to bio slučaj s trojicom njegovih prethodnika. Štaviše, Barcelona je klub kojoj je sada potreban mlad trener, neko ko će imati toliko energije da Barçi posveti i 24 sata dnevno ako je to potrebno. Mladost trenera također će značiti njegovu veću želju da nastavi učiti zanat, nešto čemu treneri s deceniju-dvije iskustva možda i nisu toliko radi.

Pitanje autoriteta i podrška veterana

mt_ignore: lucho6Luis Enrique je kao igrač bio na čelu ekipe u kojoj su tada igrale zvijezde poput Rivalda, Kluiverta, Riquelmea, Cocua, De Boera, Overmarsa, Mendiete, Saviole, Reizigera, Abelarda, Sergija… Autoritativnost mu nikada nije bila problem. Naprotiv, Carles Puyol, po mnogima najveći kapiten Barcelone (ako ništa po tome što je dugogodišnji lider najbolje Barçe ikada), nikada se nije sramio istaći da je “posao” kapitena savladao gledajući i učeći od Luisa Enriquea, jer pored pobrojanih Lucho je bio kapiten i Puyolu, Xaviju, Iniesti i Víctoru Valdésu – sve četvorici današnjih kapitena Blaugrane. Stoga bi bilo logično očekivati da bi kao novi trener Enrique imao podršku sadašnjih glavnih veterana Barcelone, a ako imate podršku (četvorice) kapitena, onda sigurno nemate ni posebnih problema s autoritativnošću. Štaviše, sam Pep Guardiola ga je opisao rečenicom “I perquè pixa amb la seva” – izrazom daleko od književnog ili učtivog (stoga bez prijevoda, op.a.), ali koji znači da je Luis Enrique čovjek spreman poginuti za svoje ideje – pritisak uprave, navijača, medija ili superstara su nešto na što neće trošiti vrijeme i energiju ako je uvjeren u ispravnost svoje ideje. Uostalom, još kao igrač je nebrojeno puta pokazao da ga nije strah zauzeti se za svoju stranu i stav, ko god stajao nasuprot njega, makar on u tom trenutku nosio kapitensku traku Barcelone usred Bernabeua.

Fokus na fizičkoj spremi

lucho8Kao igrač, Luis Enrique je bio neumoran trkač. Čak i poslije igračke karijere, u godinama prije nego je uplovio u trenerske vode, proslavio se baveći se najzahtjevnijim atletskim disciplinama: triatlonom i maratonom. I to ne bilo kakvim maratonom (da, istrčao je i “obični” u New Yorku, Amsterdamu i Firenzi), nego ni manje ni više nego najzahtjevnijim na svijetu! 2008. godine Luis je istrčao Marathon des Sables, šestodnevni maraton dug 251 kilometar kroz pustinje Sahare, uključujući i jednu etapu dugu skoro 90 kilometara! (za one koji misle da izmišljam, uživajte: http://www.plus.es/videos/Futbol/Informe-Robinson-abril-Luis-Enrique-Maraton-Arenas/20080423pluutmftb_2/Ves/)

Dokaz je to ne samo njegovog razmišljanja o važnosti fizičke spremnosti čovjeka, sportaša i takmičara, nego i odvažnosti i hrabrosti da se i sa najvećim izazovima uhvati u koštac! Nimalo nevažno, sve tri godine dok ju je vodio Barça B je imala sjajne završnice sezone, po mišljenju igrača ponajviše zahvaljujući dobroj fizičkoj spremi. A fizička sprema je nešto od čega bi i prva ekipa Barcelone ponovo mogla profitirati. Ne želi se time reći da su sadašnji igrači Blaugrane fizički nespremni, ali činjenica je i da je oduzimanje protivniku “in six seconds or less”, po kojem se Pepova momčad između ostalog proslavila, zadnje dvije sezone bila stvar prošlosti. Ekipi je posljednje dvije godine u završnici sezone ponestajalo daha, i sigurno bi čovjek čeličnih pluća poveo računa o ovom segmentu, za moderni fudbal jednako važnom kao što je i baratanje loptom.

Celta ne bi bila (pre)veliki problem

Iako je Luis Enrique tek nedavno imenovan novim trenerom Celte, njegov prelazak u Barcelonu ne bi predstavljao veliki problem. Navodno se u njegovom ugovoru nalazi klauzula prema kojoj je Luis Enrique slobodan ukoliko Celta dobije odštetu od tri miliona eura, i to samo u slučaju da tu odštetu plati jedan klub – Barcelona! Ovaj iznos je smiješan u poređenju s iznosima koje je, recimo, Real Madrid plaćao da bi zadnjih godina doveo trenere koje ovom prilikom ipak nećemo imenovati, jednim dijelom i jer nam je drago da jednog od njih više ne moramo gledati. Pitanje je jedino da li bi škrta uprava bila spremna rastati se sa tri miliona eura kako bi imala novog trenera “iz kuće”.

Zaključak

lucho7Iako bi imenovanje Luisa Enriquea na mjesto trenera Barcelone donijelo određene rizike (a čije ne bi?), barem imajući u vidu njegovo relativno neiskustvo, lista stvari koje idu u prilog njegovom imenovanju mnogo je duža od onih koje ne idu. Nastavak rada ekipe u skladu s Barçinom filozofijom, sjajan rad s mladim igračima iz La Masije (u koje Barcelona onako usput polaže velike nade), podrška glavnih kolovođa u svlačionici, naklonost navijača i mladost su samo neki od argumenata zbog kojih je Luis Enrique Martínez García očito najbolje rješenje za upražnjeno mjesto trenera Barcelone. Na kraju krajeva, ko je bolje rješenje za preuzimanje Pepove Barcelone od čovjeka kojeg je svojevremeno sam Pep preporučio? Jer, uz svo dužno poštovanje prema Titu Vilanovi i njegovom nesumnjivom trenerskom znanju, godina dana na klupi je bila premalo da on na ovu grupu igrača ostavi pečat “Titove momčadi”. 

I baš ta činjenica da je on, Luis Enrique Martínez García očito tu, na dohvat ruke, sa svim svojim očitim kvalitetama, a da već nije imenovan za novog trenera Barcelone znači jedno – uprava Barcelone očito traži rješenje negdje drugdje, umjesto da uzme ono što joj se nudi tu pred očima, ispred nosa. Šteta… Kakva šteta!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *